FOTO TANJUG/ TANJA VALIC/ bg
U Beogradu se 78 odsto starijih građana oseća bezbedno u kraju u kojem živi, ali istovremeno ukazuju da je na ulicama prestonice potrebno da bude više policajaca, naročito komunalnih, pokazao je projekat „Grad prijatelj starih“ koji je predstavljen danas u Starom dvoru.
Ministar za rad Zoran Ðorđević je istakao da to ministarstvo u svojoj nadležnosti ima i brigu o starima koja se reflektuje kroz niz mera koje je, u skladu sa zakonom, ministarstvo dužno da sprovodi.
„Međutim, svakako da postoji prostor za unapređenje, a jedan od načina je da gradovi sami po sebi budu prilagođeni i u najboljoj meri uređeni tako da budu po meri starijih građana“, rekao je Ðorđević.
Dodao je da je starenje nešto što je neminovno i istakao da projekti, kao što je „Grad prijatelj starih“, treba da daju smernice u kom pravcu je potrebno menjati zakone kako bi bili efikasniji.
„Briga o starima je jedan od prioriteta ministarstva. Ministarstvo vodi računa o tome i u skladu sa svim svojim mogućnostima nastoji da omogući da briga o starima bude najefikasnija“, istakao je Ðorđević i dodao da najstariji nisu zaboravljeni, te da će država učiniti sve kako bi im život bio lakši.
Osim ministra, govorili su i članovi projektnog tima i profesori Fakulteta političkih nauka u Beogradu Zoran Vesić i Miroslav Brkić.
Vesić je rekao da je 1. januara ove godine, prema procenama Republičkog zavoda za statistiku, Srbija prvi put imala manje od sedam miliona stanovnika.
„Prosečna starost stanovnistva u Srbiji je 43,2 godine…nismo mi najstariji na svetu, mi smo negde 26 na svetskoj listi najstarijih stanovništva. Nismo ni najstariji u Evropi, ali smo negde kao društvo duboko zašli u demografsku starost i to jeste problem sa kojim se suočavamo“, rekao je Vesić.
Govoreći o rezultatima projekta „Grad prijatelj starih“ Brkić je, između ostalog, naveo da se 78 odsto starijih u Beogradu oseća sigurno u kraju u kojem živi što se, dodao je, ne može reći za sve evropske gradove.
„Ono što je dobro za Beograd, uopšte za gradove u Srbiji, je što nema nekih drastičnih razlika između krajeva, nema delova grada koje je bolje izbegavati što je slučaj u većini evropskih gradova“, dodao je on.
Kako je naveo, stariji sugrađani se žale na propao asfalt na trotoarima, nedovoljan broj klupa, posebno u prigradskim opštinama, nedostatak policije na ulicama, posebno komunalnih policajaca, problem pasa lutalica i neodgovornosti vlasnika. . .
Kada je reč o saobraćaju, 73 odsto starih kaže da je javni prevoz u Beogradu u potpunosti ili uglavnom pristupačan.
Međutim, smatraju da sedišta u prevozu nisu dovoljno prilagođena visini penzionera, odnosno da su suviše visoka, da su nedovoljno informisani o izmenama u saobraćaju, naročito u „jeku“ radova, te ukazuju na neodostatak klupa na autobuskim stajalištima i da bi oznake, brojevi i slova na tabalama trebalo da budu napisana većim fontom.