Onako kako je poturio svoje najbliže saradnike, poput Aleksandra Bjelića, kojeg tužilaštvo tereti za proneveru novca na račun gradskog budžeta, tako je, kaže Kaić, učinio i prilikom potpisivanja ugovora štetnih po RTS, pa je sada Tužilaštvo za organizovani kriminal otvorilo  istragu protiv četiri osobe zbog sumnje da su oštetile Javni servis za 688 miliona dinara. Postoje, navodi Kaić, osnovane sumnje da je Đilasova firma Dajrekt medija do sada dva puta fingirano prodavana, najpre 2014, a zatim 2018, i da je još u nekoj vrsti zavisnog statusa prema Multikom grupi, u kakvom je godinama bila, a čiji je vlasnik i direktor i dalje upravo Đilas. On je prvo izgradio političku moć, a onda to koristio za uvećanje bogatstva, nazivajući to svojim umećem. Njegove firme, kaže Kaić, imale su poslovnu saradnju sa mnogim institucijama, od Skupštine grada, opština, pozorišta, muzeja, biblioteka i domova zdravlja, do Srpske akademije nauka i umetnosti, iako Đilas tvrdi da njegove firme nisu imale nijednog državnog klijenta pre nego što je ušao u politiku. To, naravno, smatra Kaić, nije tačno jer je još tokom 2001. vlada Zorana Đinđića došla do saznanja da Đilas, koji u to vreme nije imao nikakve veze ni sa Đinđićem ni sa DS-om, vrši iznude i reketira neke beogradske firme u ime tadašnjeg premijera, zbog čega je Goran Vesić podneo krivičnu prijavu protiv njega. Žene koje je zapošljavao uglavnom je nazivao guskama, a one su, za Đilasa, kaže Kaić, bile ili lepe i pametne ili samo lepe. Potom bi sve njih vezivao žestokim Stokholmskim sindromom za sebe. Početkom septembra 2011. umalo nije razrešen sa funkcije zbog rešenja koje je protiv njega podnela Agencija za borbu protiv korupcije jer nije blagovremeno objavio imovinsku kartu, ali se na kraju izvukao zahvaljujući nejasnoj odluci Upravnog suda, navodi u najnovijem tekstu analitičar medija Ištvan Kaić.