foto tanjug
U Memorijalnom kompleksu „Staro sajmište“ se obeležava početak izvođenja radova na rekonstrukciji Centralne kule, objekta u kojem je tokom Drugog svetskog rata u dva nacistička logora stradalo više od 6.500 Jevreja, oko 10.000 Srba i više stotina Roma.
Obeležavanju početka radova prisustvuje i predsednik Srbije Aleksandar Vučić kao i patrijarh SPC Porfirije.
Početak radova biće obeležen polaganjem cigle, što će zajedno učiniti predsednik Vučić i ministrka kulture Maja Gojković.
Ceremonija je počela izvođenjem himne „Bože pravde“, a na prostoru gde su nekada bili nacistički logori „Jevrejski logor Zemun“ i „Prihvatni logor Zemun“, svečanosti prisustvuju i reis-ul-ulema Islamske zajednice Sead Nasufović, beogradski nadbiskup Stanislav Hočevar, predsednik Saveza jevrejskih opština Srbije Aleksandar Albahari, te ministri Branko Ružić, Nikola Selaković, Darija Kisić, gradonačelnik Beograda Aleksandar Šapić, te v.d. direktorka Memorijalnog centra „Staro sajmište“ Krinka Vidaković Petrov, potomci logoraša, članovi oslobodilačlih udruženja i mnogi građani.
Minutom ćutanja odata je pošta svim stradalim žrtvama koncentracionih logora.
Memorijalni centar „Staro sajmište“ zajednički je projekat Ministarstva za kulturu i informisanje i Grada Beograda, a osnovan je kao ustanova posvećena kulturi sećanja na žrtve i istorijske događaje koji su se desili na prostoru današnjeg Starog sajmišta.
Zakon koji je omogućio osnivanje Memorijalnog centra donet je u februaru 2020. godine, a prema njemu, centar će prikupljati, sređivati, čuvati, održavati, istraživati, izlagati i prezentovati arhivska, muzejska i filmske predmete i dokumenta.
Prema Zakonu predviđene su dve muzejske celine, od kojih će jedna biti posvećena prvoj fazi logora – „Jevrejskom logoru Zemun“, a druga „Prihvatnom logoru Zemun“ u kojem su većinu činili Srbi.
Jedna celina, prema planu, biće u Spasićevom, a druga u italijanskom paviljonu.
Radovi na Memorijalnom centru započinju sa Centralnom kulom, a u njoj će, kako je planirano, biti kancelarije Memorijalnog centra, prostor za izložbe i za edukacione namene.
Memorijalni centar imaće i svoj sajt na kojem će biti dostupne informacije o logoru, a prema zakonu upravni odbor Centra trebalo bi da ima ima sedam članova, koje imenuje i razrešava Vlada i to dva člana koje predlaže Savez jevrejskih opština Srbije, jednog člana koji se bira na predlog Nacionalnog saveta romske nacionalne manjine, dva člana – na predlog organa državne uprave nadležnog za poslove kulture i dva člana iz reda zaposlenih u Memorijalnom centru koje predlaže direktor centra, za čiji je mandat predloženo da traje pet godina.
U sastav Memorijalnog centra ući će i Jevrejski prolazni logor Beograd – Topovske šupe, koji se nalazio u blizini današnje Autokomande, odnosno udaljen nekoliko kilometara u odnosu na Staro sajmište.
Logor pod nazivom „Jevrejski logor Zemun“ nalazio se nekoliko kilometara od Zemuna, na teritoriji koja je u Drugom svetskom ratu ušla u sastav Nezavisne Države Hrvatske koja je na zahtev Nemaca tu teritoriju ustupila i na njoj dozvolila uspostavljanje logora, pod uslovom vlade NDH da u logoru ne bude srpskih stražara ili policajaca i da se logor snabdeva i finansira iz Beograda.
U početku je logor bio samo za srpske Jevreje i to prvenstveno žene, decu i starce, a svakodnevno, od 8. decembra 1941. do početka maja 1942. godine, jevrejska deca, žene i starci ubijani su na putu od logora do pripremljenih masovnih raka u selu Jajinci.
Za samo pet meseci u logoru je stradalo više od 6.000 Jevreja, a u maju 1942. godine kada je dovršeno uništavanje Jevreja i Srbija proglašena „očišćenom“ od Jevreja, u logor su dovođeni komunisti, partizani, četnici, kao i civili i to sve do jula 1944. godine.
Kroz „Prihvatni logor Zemun“, kako mu je glasio novi naziv, prošlo je oko 32.000 ljudi, a ubijeno oko 11.000.
U savezničkom bombardovanju 1944. godine oštećeni su i porušeni mnogi logorski paviljoni, nakon čega je logor rasformiran.
Većina Nemaca odgovornih za rad logora uhapšena je i izvedena pred sud, od kojih je nekoliko izručeno Jugoslaviji i pogubljeno, dok su komandant logora Herbert Andorfer i njegov zamenik Edgar Enge uhapšeni tokom šezdesetih godina 20. veka i to nakon mnogo godina skrivanja.
Andorferu i Engeu su u Zapadnoj Nemačkoj i Austriji izrečene kratke kazne, s tim što Engeova kazna nikada nije odslužena zbog njegovih godina i lošeg zdravlja.
Završetak prve faze radova na Centralnoj kuli krajem decembra
Prva faza radova na Centralnoj kuli u Memorijalnom kompleksu „Staro sajmište“, koja podrzumeva građevinske radove, trebalo bi da bude završena do kraja decembra nakon čega će uslediti faza tokom koje će se raditi uređenje enterijera.
To je tokom obilaska Centralne kule na Starom sajmištu najavila ministarka kulture i informisanja Maja Gojković , na šta je predsednik Vučić dodao da radovi moraju da budu urađeni tako da to bude najmodernije i najpristupačnije novim generacijama kako bi mogla da razumeju šta se sve dešavalo u logoru na Starom sajmištu.
Predsednik je naveo da su godinama unazad vlasti obećavale da će ovo da se uradi, ali da je to stvarno bilo skoro pa nemoguće.
„Gotovo je neverovatno da smo uopšte uspeli da ovo pokrenemo jer sve radove koje ćemo sada da radimo, to će za nas biti mnogo lakši posao, nego da rešimo sve što je trebalo pre toga“, rekao je Vučić.
Istakao je da je važno da ne zaboravimo žrtve i njihove sudbine i dodao da je „očajno“ stanje u kojem se Staro sajmište trenutno nalazi slika i prilika svakoga od nas pojedinačno.
„Ovo je danas velika i važna svar. Posle mnogo decenije konačno ćemo da vratimo značaj onome što je bilo od strahovitog značaja za ovu zemlju, gde su ljudi ubijani samo zato što su bili Jevreji, Srbi, Romi i svi ostali“, rekao je Vučić i zahvalio predstavnicima svih tradicionalnih verskih zajednica koje su prisustvovale današnjem događaju na Starom sajmištu.
Tokom obilaska Centralne kule predsedniku se obratila Ester Bajer rođena u logoru Staro sajmište, kojoj je tu porodica stradala, a koja je, vidno potresena, zahvalila Vučiću na tome što će ovaj prostor konačno biti uređen.
O istoriji Starog sajmišta i tome šta se sve tu dešavalo podsetila vršilac dužnosti direktora Memorijalnog centra „Staro sajmište“ Krinka Vidaković Petrov koja je napomenula da je Centralna kula jedna od izvornih zgrada Beogradskog sajma koja je izdržala bombardovanje 6. aprila 1941, kao i savezničko bombardovanje 1944. godine.
Navela je da logoraši nisu bili smešteni tu već u paviljonima oko Centralne kule, koji su srušeni 1944. godine.
„Opstala je ona i još nekoliko zgrada gde je bila bolnica, mučilište, mrtvačnica i naš cilj je da te zgrade nekadašnjeg sjajnog Beogradskog sajma, predratnog, a nakon toga logorske zgrade obnovimo u okviru Memorijalnog centra za sećanje“, rekla je Vidaković Petrov.
Da svi znaju šta se ovde dogodilo
Ester Bajer, rođena u logoru Staro Sajmište, u kojem je izgubila i majku i ostale članove porodice, smatra da je Memorijalni centar trebalo da bude napravljen odmah posle oslobođenja, ali da nikada nije kasno i da je važno današnju decu, od malih nogu, učiti šta se dešavalo na tom prostoru.
Priča da su je, kada je ranije dolazila i ljudima koji su sedeli u restoranu, otvorenom na mestu gde je nekada bila mrtvačnica, govorila da jedu na mestu za koje i ne znaju šta je bilo, svi gledali kao „ludu babu“.
„Uvek sam ih grdila i svi su rekli – ova baba je luda. A, oni ustvari pojma nemaju. Ne krivim ih, ali mi je krivo što su dozvolili da tako bude“, priča Ester.
Ističe da joj na Starom sajmištu nije samo porodica nastradala, već i njihovi prijatelji i komšije. Iz priče zna da su su morali da kriju da joj je majka trudna i da su je spasili stričevi.
„Majka me je rodila u sedmom mesecu, sa 900 grama. Nisu smeli ni da znaju da je trudna, nisu ni mislili da ću da ostanem živa, spasili su me stričevi“, dodaje.
Naglašava da je strašno što je mesto na kojem je u Drugom svetskom ratu nastradalo toliko hiljada ljudi, u lošem stanju.
„Ovde je ruglo… Ni taj narod nije kriv, morao je negde da dođe, krivila sam vlasti što je to tako, to je trebalo odmah posle oslobođenja da se uradi. Predsednik Vučić je ispao fer i korektan, preživeo je svašta i zato i oseća. Ovaj ceo logor bi trebalo da se sredi, da bude park, da dolaze deca na ekskurziju, da se od obdaništa uče“, rekla je Ester.