Od početka godine u saobraćajnim nezgodama u Srbiji stradao je 91 pešak, što je za sedam manje nego u istom periodu prošle godine, a najmanja bezbenost zabeležena je u jutarnjim satima i u periodu od 17 do 22 časa, rekao je za Tanjug Zlatko Belencan iz Uprave saobraćajne policije.
Belencan kaže da u saobraćajnim nezgodama dominanto stradaju vozači, dok je procenat nastradalih pešaka oko 35 odsto i dodaje da je petkom, subotom i nedeljom najveći broj pešaka koji su učesnici u saobraćaju.
Prema njegovim rečima, ovog meseca u saobraćajnim nesrećama poginulo je sedam ljudi – četiri vozačaka, jedno dete koje je bilo putnik u automobilu i dva pešaka.
Poslednjih dana bezbednost u saobraćaju dodatno ugrožava i pojava magle, naročito u ranim jutarnjim satima, pa se svim učesnicima u saobraćaju savetuje oprez, naveo je on.
“Potrebno je voditi računa o vidljivosti pešaka i zakonodavac je propisao da reflektujući materijal pešak treba da ima na sebi kada se kreće kolovozom van naselja. To znači da treba poštovati princip “vidi i budi vidljiv“. Kada je reč o vozačima, oni bi trebalo da prilagode kretanje vozila uslovima i stanju puta. To znači da prilagode brzinu. Ako je vidljivost smanjena, saobraćaj je usporeniji, pa bi brzina trebalo da bude manja nego što je propisano. Recimo ako je propisana brzina 50 kilometara na čas, a prilike u saobraćaju su takve da bi brzina trebalo da bude 30, onda je treba i prilagoditi. Ako je veća brzina posledica je mnogo teža”, rekao je za Belencan.
Od početka godine 44 nesreće na pružnim prelazima
U ovoj godini su do sada zabeležene 44 nesreće na pružnim prelazima, pet osoba je poginulo i 10 teško povređeno, a od 2016. do danas život je izgubilo 49 osoba, a 133 osobe su povređene.
Zabrinjavajuće je to što prema zvaničnim policijskim izveštajima u periodu od 2000. do danas, u 99,7 odsto slučajeva odgovornost za sve nesreće na putnim prelazima je bila na vozačima drumskih vozila, pešacima i učesnicima u drumskom saobraćaju, koji zaobilaze branike, neoprezno prelaze pruge, ponekad i bahato voze, rekao je Nenad Stanisavljević iz „Infrastruktura železnice Srbije“, gostujući u „Uranku“ na TV K1.
On je gostovao povodom nedavnog nesrećnog slučaja kada je u centru Niša na 15.godišnjeg dečaka naleteo teretni voz.
U trenutku nesreće, rampa na prelazu je bila spuštena i signalizacija potpuno ispravna, međutim, prepričao je Stanisavljević, dečak je kretajući se na dozvoljenoj i propisanoj udaljenosti pored pruge, pokušao da je pređe sa slušalicama u ušima i nije primetio nailazeći teretnjak.
„Prema izjavama svedoka i mašinovođe iz teretne kompozicije, dečak je imao slušalice i hodao je paralelno uz prugu. Hodao je na dovoljnoj, propisanoj udaljenosti od pruge. Spremao se da pređe preko putnog prelaza i jednostavno nije pogledao, a kad se našao na pruzi „ukočio se“ kada je video da voz ide na njega“, kazao je Stanisavljević.
On je iznoseći detalje nesreće rekao da se voz kretao prugom iz Niša ka Dimitrovgradu, i da se teretni vozovi inače kreću manjom brzinom, te da je u pitanju bio drugi voz, dečak, pretpostavlja, ne bi preživeo.
„U Nišu smo imali prugu gde je rampa radila i bila spuštena, a imali smo ove godine još takvih primera. Signalizacija radi, ali opet dolazi do nesreća“, kazao je Stanisavljević.
On je objasnio da na svakom prelazu postoje pravila i da se ništa ne prepušta slučaju, već da postoje procene i predviđene situacije koje se uzimaju u obzir, kada je reč o tome koliko dugo će rampa biti spuštena i slično.
„Ne možemo mi odrediti jel to minut ili dva u idealnim uslovima. Šta ako se ugasi auto, nešto se dogodi na prelazu, dođe do sudara automobila? Zbog situacije u lokalnom saobraćaju, činjenice koliko brzo može voz da zakoči, kolika je frekventnost putničkog drumskog saobraćaja rampa bude spuštena nekoliko minuta“, rekao je Stanisavljević.
On ističe da su vozači često nestrpljivi, i da ljudi uopšte nisu upoznati sa time koliko je vozu potrebno da zakoči.
„Zaustavni put voza teretne železničke kompozicije je između 700 i 1.000 metara. Ako je mašinovođa video da pešak prelazi prugu i iste sekunde nagazio kočnicu, još 1.000 metara ta teretna železnička kompozicija nastavlja da se kreće“, upozorava Stanisavljević.
On se govorio i o planiranim radove kada je u pitanju železnička infrastruktura, rekao da voz „Soko“ ne kasni i da je, s obzirom na broj korisnika bio „pun pogodak“.
„Intenzivno se radi deonica od Novog Sada do Subotice i trebalo bi da bude završena krajem 2024. godine. Tada će se za nekih sat i 15, sat i 20 minuta stizati od Beograda do Subotice. Već 2025. nas očekuje i završetak pruge od granice do Budimpešte i za manje od tri sata stizaćemo od jednog do drugog glavnog grada“, ističe Stanisavljević.
Takođe, kaže da bi do kraja 2025. pruga trebala da bude potpuno izmeštena iz centra Niša, te da se nesreća kao nedavna, više ne ponovi.
„Izmeštanje pruge je prioritet. Grad je rastao tokom decenija i tu je pruga izgrađena pre 130 godina. Grad je rastao oko pruge i sada imamo situaciju da pruga deli Niš na više delova, ometa funkcionisanje drumskog saobraćaja i usporava funkcionisanje železničkog saobraćaja“,dodao je Stanisavljević.
Tridesetak godina se o tome priča, kaže on, a radovi će se videti na proleće naredne godine, sredstva su, kaže, obezbeđena.